Računar ili računalo u mnogim radnjama zamjenjuje čovjeka. Radi ono za što posjeduje instrukcije, odnosno upute za rad. Prema jednoj od definicija, računar je uređaj koji prema zadanim uputama (programu), može prihvatiti i zapamtiti podatke, s njima obaviti niz operacija te rezultate neposredno prikazati ili pohraniti za buduću upotrebu.

U ovoj definiciji su navedene sve radnje koje računar može obaviti: prihvatiti podatke, sačuvati ih, provoditi zadane naredbe i prikazivati rezultate. To su ujedno i osnovne funkcije računara: ulaz, pohrana, obrada i izlaz. Računar ima nekoliko važnih obilježja, a to su da je elektronički, digitalni, programibilan, automatski, interaktivan uređaj sa okolinom tj korisnikom.

Računar je elektronički uređaj jer se sastoji od elektroničkih dijelova. Osim toga, za rad računara potrebni su nam programi, a oni se sastoje od uputa koje računaru nalažu koje operacije treba provesti za obavaljanje zadatka.
Zbog mogućnosti da bude programiran i izvršava programe, kažemo da je računar programibilan uređaj.
Savremena tehnologija radi na principu binarnog brojnog sistema, a njegove vrijednosti su samo 0 i 1. To načelo rada koriste i računari koji sve vrste podataka zapisuju u obliku brojeva 0 i 1 i zbog toga upravo kažemo da je računar digitalni uređaj.
Kada pokrenemo neki program u računaru, on automatski izvršava naredbe bez ičije pomoći.
Prilikom pokretanja programa, računar i korisnik su u međudjelovanju, pa kažemo da su u interakciji.

Fizičke komponente i opremu koji čine računar, zovemo hardware. Tu spadaju svi električki i elektronički sklopovi ugrađeni u računar(npr.žice, otpornici, procesor itd.) kao i veće komponente(npr.monitor, tastatura, kućište itd). Za pravilan i učinkovit rad računara potrebna je i programska podrška ili software, a čine je programi ugrađeni u računar. Program je skup naredbi i uputa kojima upravljamo radom računara. Bez programa računar ne bi znao učiniti ništa korisno.

Kako radi računar?

Još 1945.godine matematičar John von Neumann objavio je principe rada računara. Prema njegovom modelu, hardware računara se može podijeliti u četiri cjeline: aritmetičko-logičku jedinicu, upravljačku jedinicu, memoriju i ulazno-izlazne uređaje.
Aritmetičko-logičku jedinicu i upravljačku jedinicu zovemo jednim imenom centralni procesor ili CPU(Central Processing Unit). Memorija služi za spremanje rezultata, ali i svih međukoraka obrade te dobavljanje podataka iz nje. Ulazni i izlazni uređaji služe za interakciju između okoline i računara. Pomoću ulaznih uređaja unosimo podatke, a nakon obrade, pomoću izlaznih uređaja rezultate prikazujemo. Na principu koji je postavio John von Neumann rade i današnji računari.

Vrste računara

Računari se međusobno razlikuju na više načina. Neke osobine računara su više važne(npr.brzina procesora), neke manje(npr.boja kućišta). Sada ćemo navesti koje su osnovne vrste računara i po čemu ih razlikovati.
Podjela računara po namjeni na:

• Računari specijalne namjene(npr. u automobilu računa prosječnu potrošnju, predviđa koliko se još kilometara možemo voziti itd)
• Računari opće namjene - za rješavanje različitih zadataka i problema

Podjela računara prema veličini i snazi:

1. Superračunari(supercomputer) – najsnažniji računari koji postoje u datom trenutku.Obično se upotrebljavaju u pojedinim ustanovama i institucijama za složene naučne i tehničke proračune (npr. za predviđanje klimatskih promjena na Zemlji).
2. Centralni računari (mainframe) – po snazi slični superračunarima, a mogu poslužiti istovremeno nekoliko stotina, pa i hiljada korisnika.
3. Mini računari (minicomputer) – snaga obrade podataka znatno im je manja od velikih računara, a mogu posluživati istovremeno do 100 korisnika.
4. Mikro kompjuteri(microcomputer) – manji računari za obavljanje različitih zadataka i poslova jednog korisnika.

Za kraj pogledajte jedan zanimljiv ilustrativni video: